Autor: Irina Lagunina, urednica RSE, Ruskog servisa; priredila: Dinka Jurkovi\u0107<\/p>\n
Lagunina: Rodili ste se i \u017eivjeli u Beogradu, ali ste se preselili u Sarajevo trajno nakon rata u Bosni i Hercegovini. Za\u0161to ste se odlu\u010dili na to?<\/p>\n
Broz: \u017divjela sam u Beogradu koji je bio evropska metropola prije 30 godina. No, na \u017ealost, u me\u0111uvremenu, zbog politike i ratova koji su se vodili na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije Beograd je nekako izgubio du\u0161u. Radila sam za vrijeme rata u BiH, u stvari pola ratnog doba sam provela u toj zemlji. I nakon rata sam posvijetila dosta svog vremena radu u Bosni i Sarajevu. Shvatila sam da je Sarajevo nekako uspjelo da sa\u010duva du\u0161u, unato\u010d \u010dinjenici da su gra\u0111ani Sarajeva pro\u0161li ono najgore tokom ratne opsade 1992-1995. Ne umem \u017eivjeti u gradu bez du\u0161e, pa sam se odlu\u010dila preseliti iz Beograda u Sarajevo. Naravno, puno mog rada i istra\u017eivanja je bilo povezano sa BiH i to je razlog koji je olak\u0161ao moju odluku.<\/p>\n
Lagunina: Mo\u017eete li nam ne\u0161to re\u0107i o tom duhu koji ste prona\u0161li ovdje u Sarajevu?
\nBroz: Oni ljudi koji su \u017eivjeli prije rata u Sarajevu, oni koji su tu ro\u0111eni, Sarajlije koje su pre\u017eivjele opsadu, uspjele su sa\u010duvati svoj ose\u0107aj za druge, saose\u0107anje sa drugima, o\u010duvali su ose\u0107aj razumevanja drugih… I to je ne\u0161to \u0161to ja stvarno cijenim. Naravno, u svakom gradu puno se toga promeni nakon rata. Dosta je ljudi napustilo grad, novi su se doselili…To je ne\u0161to \u0161to se dogodilo u svim gradovima biv\u0161e Jugoslavije, ne samo u Sarajevu. No, onaj specifi\u010dni duh koji Sarajlije imaju – njihov ose\u0107aj za humor, njihova tolerancija, njihova sposobnost da razumeju sve, je ne\u0161to \u0161to ja zaista po\u0161tujem i to je razlog zbog kojeg sam se preselila u oktobru 1999. iz Beograda u Sarajevo.<\/p>\n
Lagunina: Govorili ste o suosje\u0107anju Sarajlija. Vidjela sam puno toga u gradu za vrijeme opsade, da li mislite da to postoji jo\u0161 i danas?<\/p>\n
Broz: Da, postoji jo\u0161 uvijek. Mo\u017eda je mnogo skrivenije nego za vrijeme rata, \u0161to je razumljivo. U ratu ljudi su bili potpuno jednaki. Bili su skupa u istoj opasnoj situaciji \u2013 po cijeli dan i cijelu no\u0107. Godinama nisu imali ni\u0161ta. A dijelili su ono malo \u0161to su imali. Kad nisu imali ni\u0161ta, dijelili su svoje suosje\u0107anje. I zato su bili najbolji susjedi, pokazali su gra\u0111ansku hrabrost opstanka, otpora, nepokorivosti.
\nI uspjeli su, pre\u017eivjeli su. Logi\u010dno je da \u0107e nakon rata ljudi po\u010deti da se bore za bolji \u017eivot i izgubiti dio tih susjedskih osje\u0107aja koje su njegovali tokom rata. Ipak, ako imate priliku da razgovarate sa starim Sarajlijama, s ljudima koji su tu \u017eivjeli prije rata i koji su ostali u gradu, u Sarajevu, oni su ostali nakon svega isti. Oni \u010duvaju tu du\u0161u grada.
\nLagunina: No, Bosna ostaje podijeljena po etni\u010dkim linijama. Mnogi Srbi su se preselili u Republiku Srpsku ili isto\u010dno Sarajevo. Neki \u010dak ka\u017eu da je vo\u0111a bosanskih Srba Radovan Karad\u017ei\u0107, kojem se sudi u Haagu za genocid, zapravo pobijedio u ratu, jer podjele su jo\u0161 uvijek prisutne. \u010cak postoje i segregacije u \u0161kolama.<\/p>\n
Broz: Ja predajem \u010desto u \u0161kolama i mogu vam re\u0107i da je u Sarajevu nemogu\u0107e na\u0107i segregaciju u \u0161kolama. Mogu\u0107e je, na\u017ealost, u nekim drugim mjestima, kao \u0161to su Mostar, Stolac i Gorni Vakuf, ali ne u Sarajevu. Predavala sam u skoro svim srednjim \u0161kolama u Sarajevu i nikada nisam vidjela primjere segregacije. Ali, ako se govori o postotku stanovni\u0161tva, on se promijenio od popisa iz 1991 – iako niko nije napravio novi popis stanovni\u0161tva. Jasno je da je veliki broj ljudi napustio grad i da se puno novih nastanilo. S tim dolaze i promjene. Oni gra\u0111ani koji su ostali u Sarajevu ne\u0107e prihvatiti nikakvu segregaciju, jer su \u017eivjeli zajedno prije rata, za vrijeme rata, a ostali su \u017eivjeti zajedno i nakon rata. Mo\u017eda su oni, koji su se doselili iz razli\u010ditih mjesta, koji su mogli biti \u017ertve etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, a koji su postali novi stanovnici Sarajeva, donijeli neki osje\u0107aj frustracije.
\nPoliti\u010dka igra na kartu nacionalizma<\/p>\n
Lagunina: Dvadeset godina nakon po\u010detka ovog sukoba i 16 godina nakon njegovog kraja, zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije su vi\u0161e-manje normalizirale svoje odnose. Ja\u010daju veze izme\u0111u Beograda i Sarajeva. Odnosi izme\u0111u Sarajeva i Zagreba napreduju, ali unutar same BiH se \u010dini da suprotnosti postaju problem. Ponekad mi se \u010dini da su ja\u010di odnosi izme\u0111u Sarajeva i Beograda nego izme\u0111u Sarajeva i Banjaluke. Je li to istina?<\/p>\n
Broz: To bi trebalo biti istinito, ali vi\u0161e zahvaljuju\u0107i politi\u010darima nego onima koji \u017eive ovdje u BiH. Politi\u010dari u BiH vrlo \u010desto igraju na staru kartu nacionalizma. I to je razlog za\u0161to sam ih nazvala ratnim i poslijeratnim prijateljima – sve zajedno.
\nOni imaju samo jedan dogovor, a to je da se ni o \u010demu ne dogovore, kako bi zadr\u017eali status quo. U protivnom, ako promijene stvari oni \u0107e biti u opasnosti, ne\u0107e vi\u0161e imati mo\u0107, a mnogi od njih \u0107e se suo\u010diti i s pravdom na sudovima. Zbog toga su oni, \u010dak dvadeset godina nakon rata, u poziciji, zahvaljuju\u0107i ljudima koji su glasali za njih, da odr\u017eavaju vje\u0161ta\u010dku napetost u zemlji. Zbog toga sam sigurna da \u0107e, u trenutku kad oni nestanu s politi\u010dke scene u zemlji, ljudi nastaviti \u017eivjeti vi\u0161e ili manje u normalnim okolnostima. No, politi\u010dari im ne dopu\u0161taju da se to dogodi.<\/p>\n
Lagunina: Pa za\u0161to ljudi i dalje glasaju za njih?<\/p>\n
Broz: To je lako razumjeti ako uzmete u obzir zastra\u0161ivanje kao najefikasniji proces koji koriste politi\u010dari kako bi ljudi bili tihi i glasali za njih beskona\u010dno. Oni politi\u010dari koji su kreirali ratove u biv\u0161oj Jugoslaviji, koji su vodili ratove i koji su potpisali mirovne sporazume, na kraju su shvatili da mogu ostvariti svoje ciljeve zastra\u0161ivanjem ljudi. To su radili pet godina prije po\u010detka prvog rata u biv\u0161oj Jugoslaviji. Bila sam svjedok tih de\u0161avanja. Radili su to putem medija koji su bili najbolje sredstvo za zastra\u0161ivanje miliona ljudi. Radili su to tokom rata, a naravno nastavljaju i dalje, \u0161esnaest godina nakon zavr\u0161etka rata u BiH.
\nUkoliko slijedite predizborne slogane, shvati\u0107ete da je manje – vi\u0161e sve u sljede\u0107em: \u201eglasajte za nas ili \u0107ete nestati\u201c. Drugim rije\u010dima, oni samo zastra\u0161uju svoje bira\u010de, ka\u017eu da im je bolje da glasaju za njih ponovo jer u protivnom mogao bi se desiti novi rat i ljudi bi ponovo mogli stradati kao u predhodnom…
\nTo je jedna prljava ali, na\u017ealost, uspje\u0161na igra. Zato su ljudi upla\u0161eni i kada razgovarate s njima njihova reakcija je manje ili vi\u0161e ista bez obzira gdje su: u Republici Srpskoj, u Federaciji, re\u0107i \u0107e “da je bolje da glasaju za one koji su pokazali \u0161ta mogu u\u010diniti za nas nego za druge za koje nisu sigurni \u0161ta oni mogu u\u010diniti za nas.” Dok imamo toliki strah me\u0111u bira\u010dima ne\u0107emo biti u mogu\u0107nosti da bilo \u0161ta promijenimo, politi\u010dari na vlasti \u0107e biti sre\u0107ni, a gra\u0111ani \u0107e biti vrlo nesre\u0107ni.<\/p>\n
Lagunina: Za\u0161to je jo\u0161 uvijek toliko straha u Bosni i Hercegovini?<\/p>\n
Broz: Strah je najimpresivniji osje\u0107aj u Bosni i Hercegovini, gdje god da ste. Najmanje pet godina prije 1991, kada je po\u010deo prvi rat, bila sam svjedok kako mediji u cijeloj Jugoslaviji zastra\u0161uju narod zloupotrebljavaju\u0107i istoriju, koriste\u0107i mitove, ponavljaju\u0107i hiljadu puta na dan da va\u0161 susjed i prijatelj mo\u017ee postati va\u0161 neprijatelj kao \u0161to se to dogodilo prije 600 godina… Koristili su Goebbelsovu teoriju da deset puta ponovljena la\u017e postaje istina. Bili su vrlo uspje\u0161ni u tome. Nakon pet godina ljudi u Jugoslaviji su po\u010deli razmi\u0161ljati da “mo\u017eda moj susjed zaista mo\u017ee postati moj neprijatelj i mo\u017eda je rat koji sada po\u010dinje opravdavan; trebali bismo se braniti, ina\u010de smo u opasnosti.” Ovo ‘MI’ i ‘ONI’ postaje najva\u017enija stvar i svi su vrlo upla\u0161eni. Politi\u010dari su uspjeli osigurati kriti\u010dnu masu straha me\u0111u ljudima.
\n\u0160ansa u mladima<\/p>\n
Lagunina: \u0160to mislite o mladoj generaciji koja je ro\u0111ena nakon rata? \u010cula sam kako u Banjaluci tako i ovdje u Sarajevu da se ne poznaju. \u017dive odvojeno i vi\u0161e su nacionalisti\u010dki i etni\u010dki usmjereni od generacije koja je \u017eivjela kroz rat. Da li je to istina?<\/p>\n
Broz: Mislim da bi to moglo postati istina jednog dana, ako mi, kao \u010dlanovi dru\u0161tva, ne napravimo ne\u0161to da to promijenimo. Ti mladi ljudi koji danas imaju 16 godina nemaju mogu\u0107nosti da se upoznaju jedni sa drugima. Oni su odvojeni \u0161kolskim programima, odvojeni su kompletnim nastavnim planom i programom, odvojeni su nedostatkom novca za putovanja i, naravno, odvojeni su uticajem konkretne sredine u kojoj \u017eive. No, postoje \u0161anse da se to promijeni. Znate, nevladina organizacija koju ja vodim organizirala je osmodnevne \u0160kole gra\u0111anske hrabrosti, pozivaju\u0107i srednjo\u0161kolce i studente iz svih dijelova BiH, kao i iz cijele regije biv\u0161e Jugoslavije da provedu osam dana zajedno.<\/p>\n
Lagunina: Za\u0161to ste to nazvali \u201cgra\u0111anska hrabrost\u201d?<\/p>\n
Broz: Shvatili smo da ljudi u ovoj regiji imaju nedostatak gra\u0111anske odva\u017enosti, koju defini\u0161emo kao sposobnost za otpor, suprotstavljanje i nepo\u0161tovanje svih onih koji zloupotrebljavaju svoju mo\u0107 za li\u010de potrebe i time kr\u0161e zakon i ljudska prava drugih. Imate puno takvih primjera me\u0111u politi\u010darima, univerzitetskim profesorima, nastavnicima u \u0161kolama, me\u0111u mojim kolegama doktorima, policiji, sudstvu – svi dijelovi dru\u0161tva su korumpirani. Toliko je negativnih pojava u dru\u0161tvu da je zaista potrebna gra\u0111anska hrabrost da ljudi ustanu i bore se za svoja prava, da ka\u017eu NE u lice zlu, da ka\u017eu NE \u2013 ne \u017eelim biti iskori\u0161ten i postati \u017ertva tu\u0111eg li\u010dnog interesa samo zato \u0161to oni imaju mo\u0107, a ja ne. Zbog toga smo razvili program da nau\u010dimo mlade da se odupru, da shvate svoju ulogu u dru\u0161tvu. Na\u0161i mladi ne shvataju da imaju svoje mjesto u dru\u0161tvu i time bitnu ulogu u vlastitom \u017eivotu. Oni su vijek robovi tu\u0111e ideje. Tako su odgajani. Neko im to mora re\u0107i, a mi to radimo.<\/p>\n
Lagunina: Kako to izgleda kada oni tek do\u0111u?<\/p>\n
Broz: Vrlo je zanimljivo pratiti ih. Prije svega, mi uvijek pozivamo najmanje dvije osobe iz jedne sredine, jer smo shvatili da ako pozovemo samo jednu te\u0161ko im je uop\u0161te do\u0107i. Mladi ljudi se boje, jednako kao i njihovi roditelji. Dakle, kad do\u0111u iz svojih gradova, mjesta, sela, oni provedu dva sata u me\u0111usobnom razgovoru jer se boje drugih, sve im je novo. Do sada smo imali preko tri stotine mladih ljudi koji su pro\u0161li kroz na\u0161e \u0161kole gra\u0111anske hrabrosti i 75 posto njih je bilo u Sarajevu po prvi put, \u0161to je bitan podatak. Naravno da su se bojali. No, nakon predstavljanja u kojem oni razgovaraju sa onima koje ne poznaju, odjednom shvate da su isti, da imaju iste ciljeve, iste snove, iste probleme. Shvate da imaju iste koli\u010dine la\u017ei koje su dobili od svojih roditelja, u\u010ditelja, od svoje dru\u0161tvene sredine. Kad shvate da imaju iste snove jasno im je da treba da rade zajedno kako bi savladali te probleme i ostvarili svoje snove, \u0161to je predivno! Nakon osam dana svi nas pitaju da li postoji mogu\u0107nost da ostanu sa sljede\u0107om grupom koja sti\u017ee, jer ne \u017eele i\u0107i ku\u0107i.
\nKad se vrate svojim sredinama, oni su najmo\u0107niji borci za istinu i za promjene. Spremni su re\u0107i svojim u\u010diteljima, direktorima \u0161kola, roditeljima, svojim rukovodiocima: lagali ste nas, to nije istina! Mi se ne razlikujemo, imamo toliko toga zajedni\u010dkog. Oni ostaju prijatelji, posje\u0107uju se, ru\u0161e predrasude svojih lokalnih sredina pozivaju\u0107i nekog iz Banjaluke u Sarajevo ili obrnuto. Naravno, postoji otpor u njihovim dru\u0161tvima, ali oni su sposobni za borbu protiv tog otpora i dobijaju kona\u010dno ono \u0161to \u017eele \u2013 \u017eivjeti normalan \u017eivot.<\/p>\n
Lagunina: \u0160to smatrate najve\u0107im naslije\u0111em koje je Va\u0161 djed ostavio iza sebe?<\/p>\n
Broz: Za mene je to antifa\u0161izam. \u017delim da mislim da je i za druge ljude to isto najve\u0107a tekovina. Tito je bio poznati antifa\u0161ista prije i tokom Drugog svjetskog rata. U takvoj atmosferi sam odrasla \u2013 vrlo sam osjetljiva na bilo koju vrstu fa\u0161isti\u010dke ideologije. Na\u017ealost bili smo svi \u017ertve fa\u0161isti\u010dkih te\u017enji koje su jo\u0161 uvijek prisutne u na\u0161em dru\u0161tvu. Ljudi se, po mom mi\u0161ljenju, ne bore dovoljno protiv toga.
\nSlobodna evropa<\/p>\n
Svetlana Broz, unuka Josipa Broza Tita, bori se protiv etni\u010dke netrpeljivosti ve\u0107 dva desetlje\u0107a. Kardiolog, ro\u0111ena u Beogradu, dolazi u BiH u toku svog humanitarnog rada 1992-1995. Trajno se nastanila u Sarajevu 1999., a BiH dr\u017eavljanstvo uzima 2004. godine. Direktorica je NVO ‘Gariwo’ (www.gariwo.org ), \u010dija je osnovna misija edukacija mladih o gra\u0111anskoj hrabrosti. Njena knjiga Dobri ljudi u vremenu zla<\/em>, objavljena 1999., zabilje\u017eila je dobra djela Bosanaca i Hercegovaca svih etni\u010dkih skupina.<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Irina Lagunina, urednica RSE, Ruskog servisa; priredila: Dinka Jurkovi\u0107 Lagunina: Rodili ste se i \u017eivjeli u Beogradu, ali ste se preselili u Sarajevo trajno nakon rata u Bosni i Hercegovini. Za\u0161to ste se odlu\u010dili na to? Broz: \u017divjela sam u Beogradu koji je bio evropska metropola prije 30 godina. No, na \u017ealost, u me\u0111uvremenu, zbog politike i ratova koji […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[163],"tags":[],"class_list":["post-1260","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-v7n1","contributor-irina-lagunina","v7n1"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1260","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1260"}],"version-history":[{"count":24,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1260\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1619,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1260\/revisions\/1619"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1260"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1260"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1260"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}