A\u0161ikovanje, ah to a\u0161ikovanje? Ima li i\u0161ta idealnijeg i ugodnijeg od ad a\u0161ikovanja! Doba, kada je \u010dovjek kao mladi\u0107 za pogled ljubljene djevojke \u017ertvovao dane i no\u0107i, kada nije imao drugih misli ni \u017eelja nego da vidi caricu srca svoga i da \u010duje milu rije\u010d njezinu. Nikad se ne zaboravlja. Dani kada ga je nje\u017eni stiskaj dragine ruke, slatki posmjeh iz njezinih ustiju u\u010dinio najsretnijim \u010dovjekom na zemlji, neizbrisivi su u srcu i pameti. A tek prvi zagrljaj, prvi poljubac! Ima li \u010dovjeka na zemlji koji bi na to zaboraviti mogao?<\/p>\n
\u010cim je a\u0161ikovanje idealnije i nje\u017enije, tim je ljubav \u010di\u0161\u0107a i plemenitija. Ali ako je iko nesebi\u010dan, nje\u017ean i idealan a\u0161ik\u010dija, to je na\u0161 musliman koji a\u0161ikuje nedjelje i mjesece, a ne smije u ku\u0107u drage svoje, niti se usu\u0111uje da svome idealu, svojoj ljubljenoj djevojci samo i ruku stisne, a kamoli da je privine na juna\u010dke grudi i da izljubi ono milo lice, one rumene usne i one plave ili crne o\u010di koje su mu u snu i na javi, u srcu i na pameti. <\/p>\n
Prije nego progovorimo o a\u0161ikovanju, da reknemo koju o momku i djevojci. Kada djevojci bude \u010detrnaest do petnaest godina, bude djevojkom. Sada ne smije ona vi\u0161e sama iz ku\u0107e, a ako ide svojoj prijateljici ili rodici, valja joj ogrnuti fered\u017eu kao i udatoj \u017eeni. Djevojka ne smije vi\u0161e u \u010dar\u0161iju, a ne smije ni na ona mjesta kuda mnogo svijeta hoda. Ako kuda ide, mora paziti da ide sokacima kuda najmanje svijeta prolazi. Zato, pro\u0111e\u0161 li kroz koji tihi muslimanski dio grada, mo\u0107i \u0107e\u0161 vidjeti kako je ovdje ili ondje, bez \u0161uma, brzim korakom pro\u0161la \u017eenska prilika, to je djevojka koja si je pokrila lice duvakom 35 dugom tankom bijelom maramom, pa je sko\u010dila preko puta u kom\u0161iluk ili se \u017euri u rod ili svojoj prijateljici. Strogo po \u0161erijatu ne bi djevojka smjela u duvaku iz ku\u0107e izlaziti, ali se je ve\u0107 od starine uobi\u010dajilo da mo\u017ee pod duvakom u kom\u0161iluk ili u rod ili svojoj prijateljici ako joj ku\u0107a nije daleko. <\/p>\n
U Sarajevu, gdje je svijet slobodoumniji, djevojke se obi\u010dno ne kriju, ali zato ne\u0107e\u0161 nikada vidjeti da bi koja hodala gologlava ili samo u fesi\u0107u kao kr\u0161\u0107anka ili Jevrejka. Na glavi joj je uvijek velika marama, koja joj \u010desto sve do tala se\u017ee. Oba kraja te marame mora ona nikom licu pritegnuti, a ako kraj nje pro\u0111e nepoznat mu\u0161karac, osobito inovjerac, treba da maramom lice ja\u010de zastre. <\/p>\n
Djevojka je osamljena, te osim djevojke, svoje priteljice, nema stvora na zemlji s kojim bi mogla intimnije popri\u010dati. Sa djevoj\u010dicama ne mo\u017ee \u2014 ta ona je djevojka, a prijateljstvo izme\u0111u \u017eene i djevojke ne mo\u017ee biti tako srda\u010dno i pouzdano, kao me\u0111u djevojkama, jer \u017eene nemaju vi\u0161e onih misli i \u017eelja koje se roje u srcu i glavi djevoja\u010dkoj. Ba\u0161 zato ne mo\u017ee djevojka biti bez djevojke, jer komu \u0107e se potu\u017eiti i komu tajne srca svoga otkriti ako ne djevojci, drugarici svojoj koja je jedina razumije, koja se s njom u radosti veseli i koja ju u \u017ealosti \u017eali i tje\u0161i, a ako ustreba i suze utire. Zagonetno je to srce djevoja\u010dko; ni majka ne smije uvijek da zna \u0160ta se u njemu krije, a prijateljici se otkriti mora. Radi toga su djevojke \u010desto zajedno i jedna bez druge tako reku\u0107 ni \u017eivjeti ne mo\u017ee. Kada se sastanu pripovijedaju si tajne \u0160to ih samo one snuju znati, ili pjevaju i igraju kolo, ili se na ljulja\u010dkama ljuljaju, ili se kako druk\u010dije zabavljaju. <\/p>\n
Muslimanske su djevojke obi\u010dno vrlo lijepe jer ne moraju raditi te\u0161kih poslova; ne pr\u017ei ih sunce i ne bije zima. One obavljaju samo ku\u0107ne poslove, pa kako da ne budu lijepe! \u017dive trijezno i umjereno, kako to Bog i narav zapovijeda, pa kako da ne budu zdrave! Djevojka se hvali za\u0161to je lijepa: <\/p>\n
Plaho me je majka milovala,
\nRano me je u loinicu slala.
\nKasno me je iz loznice zvala.
\nMajka, me je \u0161erbetom pojila,
\nRumenom me ru\u017eom utirala,
\nPrije vakta ru\u010dat bi mi dala,
\nPrije vakta ve\u010derati dala.<\/em><\/p><\/blockquote>\nKako mo\u017ee djevojka da bude lijepa, krasno opisuje i haremska narodna pjesma: <\/p>\n
Otkako je svijet postanuo,
\nNije lip\u0161i cvijet procvatio,
\nNit'je lip\u0161a divojka odrasla,
\nNego \u0161to je Fatima divojka.<\/em>\n<\/p><\/blockquote>\nili: <\/p>\n
Lipote joj u svoj Bosni nema,
\nLipa struka do devet sand\u017eaka,
\nRuse kose do Stambola grada.
\nKakve su joj o\u010di i obrve.
\nValjaju joj \u0160ama i Misira.<\/em><\/p><\/blockquote>\nGond\u017ee Meho isprosio i vjen\u010dao Hercegovku \u00bbdivojku\u00ab a da je ni vidio nije, pa je sada ku\u0107i vodi. Idu\u0107i planinom moli Boga da mu dade \u00bbvihra sa planine, jugovine sa Hercegovine\u00ab, da vidi \u0161ta on ku\u0107i vodi. Bog mu se smilova i dade mu \u00bbvihra sa planine, jugovine sa Hercegovine\u00ab. Vjetar joj skine pulli duvak s glave, a ispod njega: <\/p>\n
Sinu lice kano iarko sunce.
\nSve svatove groznica pojata,
\nGond\u017ee Meho s konja upanuo.<\/em><\/p><\/blockquote>\nDa djevojka bude lijepa, mora biti \u00bbbila i rumena, tanka i visoka,\u00ab ona mora imati \u00bbruke berberove\u00ab a \u00bbkose priko pasa.\u00ab <\/p>\n
Koliko djevojkama nedostaje naravne ljepote, nastoje je one umjetnim na\u010dinom pove\u0107ati. One se vrlo lijepo odijevaju, boje si kose i obrve, a lice ma\u017eu finim bjelilom i rumenilom. Zamislite sada sebi mladu, zdravu muslimansku ljepoticu, visoka uzrasta, kosa \u00bbpriko pasa\u00ab, kao ugljen crnih o\u010diju i obrva, lica \u00bbbila i rumena\u00ab, odjevenu u prekrasno, vrlo slikovito tursko odijelo izvezeno srebrom i zlatom. Na glavi joj fesi\u0107, na fesi\u0107u kita i dukati, oko vrata struke od zlata i bisera, a na rukama belenzuci \u2014 pak recite nije li lijepa? Zar je, dakle, \u010dudo \u0161to na\u0161 momak nedjelje i mjesece asikuje i obija vrata i prozore svoga ideala, da taj prekrasni naravni, ali zalijevani i umjetno uzgojeni cvijetak ubere i ku\u0107i ponese? <\/p>\n
Ali ako su djevojke lijepe, kr\u0161ni su i momci, pak \u0107e\u0161 me\u0111u bosanskim Muslimanima na\u0107i upravo krasnih ljudi. Je li, dakle, \u010dudo da i djevojka zavoli takova maj\u010dina sina i da nastoji da bude \u0161to ljep\u0161a, da mu onu'li i da mu srce osvoji?! <\/p>\n
Jer se muslimanske djevojke kriju, mislio bi \u010dovjek da se momak i djevojka mogu te\u0161ko upoznati, i da se \u017eene po \u017eelji ili po zapovijedi roditelja ili posredovanjem starijih \u017eena koje poznaju momka i djevojku, te da se i vjen\u010daju, a da se prije ni vidjeli nijesu. U prija\u0161nja vremena, do pred neko pedeset do osamdeset godina, tako je i bilo, a to nam najbolje dokazuje i narodna pjesma o gond\u017eetu Meni, koji je vjen\u010danu djevojku ku\u0107i vodio i Boga molio da joj vjetar lice otkrije, da vidi \u0161to on ku\u0107i vodi. Danas je to sasvim druk\u010dije; danas ne samo da momak ima dovoljno zgode da djevojku vidi, nego da se s njom i porazgovori. <\/p>\n
Momci se sa djevojkama sastaju ponajvi\u0161e kod komu\u0161anja, zatim kod hatmi, sunne\u0107enja i u svatovima. <\/p>\n
Kakav imu\u0107niji gospodar pozove ve\u010derom momke i djevojke iz kom\u0161iluka ili iz svoje mahale na komu\u0161anje. Djevojke dolaze uvijek u pratnji svojih matera ili neo\u017eenjene bra\u0107e, a momei sami. Momei posjeda ju na kukuruz, a djevojke na zemlju kraj kukuruza. Dok se komu\u0161a, djevojke su otkrivene. Za vrijeme komu\u0161anja su matere onih djevojaka u haremu kod doma\u0107ice, pa dok su one u ku\u0107i, zabavlja se mlade\u017e sama.*’ Tu ima smijeha, \u0161ale i nedu\u017enoga bockanja na pretek, a samo kad i kad prodre pridu\u0161eni djevoja\u010dki hihot, a onda sve u\u0161uti. Iza toga nastavlja se prvo; \u0161ali se, smije se \u2014 mlade\u017e kao mlade\u017e. Kada se djevojke malo uslobode, zapjevaju; jedna zapo\u010dne, a druge prihvate. \u010cim su djevojke jednu pjesmu otpjevale, zapjevaju momei drugu, biva neka se vidi da i oni znaju pjevati. <\/p>\n
Muslimanske su djevojke vrlo stidljive i dobro uzgojene, pa se nijedna ne\u0107e kroz cijelu ve\u010der usuditi da momka u o\u010di pogleda, a kamoli da se s njim u razgovor upusti. Ako je koji momak koju djevojku begenisao, zavolio, baca joj klipove kukuruza u krilo. Ako ona kukuruz prihvti pa ga iskomu\u0161a, zna se da se i njoj momak svi\u0111a i da mo\u017ee s njom a\u0161ikovati. Dok kukuruz komu\u0161aju, naravno je da doma\u0107ina dobro pazi da me\u0111u mlade\u017e ne dolaze o\u017eenjeni ljudi ili nepozvani momei i mu\u017eevi koje druge vjeroispovijesti. <\/p>\n
Kod sunne\u0107enja, hatmi i u svatovima ru\u010daju ili ve\u010deraju djevojke u haremu sa \u017eenama, a mu\u0161karci u ahani, doti\u010dno u selamluku, ali si djevojke kao prave Evine k\u0107eri, znaju na\u0107i dosta zgode da sad ova, sad ona iza\u0111e iz harema, samo da ih momei vidjeti mogu. Poslije ru\u010dka ili ve\u010dere idu o\u017eenjeni ljudi ku\u0107i, a mlade\u017e se sastaje u posebnoj sobi; u ahani, doti\u010dno u selamluku, igra kolo, ili se kako druk\u010dije zabavlja. Ako je lijepo vrijeme, iza\u0111u momei i djevojke u avliju, uhvate se u kolo i igraju. Svaki se momak uhvati do one djevojke koja mu je najmilija, pa igraju dok se ne smrkne, a kad se smrkne, ulaze u ku\u0107u i zabavljaju se i dalje, dok im to roditelji dozvole. Ako je malo momaka i djevojaka pa ne\u0107e da igraju kolo, sjednu djevojke na ljulja\u010dke, ljuljaju se i pjevaju, a momei se \u0161ale ili se s njima razgovaraju. Momak se ne\u0107e u razgovoru nikada sasvim pribli\u017eiti djevojci, nego govori u daljini od tri do \u010detiri koraka. U razgovora pazi dobro da ne rekne \u0161to nepristojna ili takova radi \u010dega bi se djevojka pred drugima zastidjeti mogla. <\/p>\n
I ovakove sastanke i igranke \u0161erijat ne dozvoljava, ali eto \u2014 tako je danas i tomu se pomo\u0107i ne da. Prema tomu, dakle, vidimo da momei i djevojke imaju dosta zgode, da se vide i upoznaju, pa i zavole. Iza kako su se upoznali i zavoljeli, stanu momei sa svojini djevojkama a\u0161ikovati. A\u0161ikuju obi\u010dno samo petkom i blagdanom poslije podne. \u010cim je narod podne otklanjao i iz d\u017eamije iza\u0161ao, idu momei pod prozore ili na vrata svojim djevojkama. Djevojke su se dotle obukle u naljep\u0161a odijela, pometale sve svoje nakite na se i stoje iza demira ili na vratima ili u ba\u0161\u010di iza plota ili \u017eivice bez zavija\u010da i \u010dekaju ko \u0107e putem pro\u0107i. Malo su koja vrata u muslimanskim dijelovima grada na kojima ne bi petkom poslije podne barem po jedna djevojka bila. Momak do\u0111e pod prozor, pred vrata ili pred ogradu ljubljenoj djevojci i a\u0161ikovanje zapo\u010dne. Kako a\u0161ikuju i \u0161ta pri tome govore, lijepo nam opisuje Fejzi-beg Kulenovi\u0107, pa mislim da ne\u0107e biti zgorega ako njegove rije\u010di doslovce navedem: \u00bbGolubice, za\u0161to skriva\u0161 li\u0161\u0107e? Tvoje li\u0161\u0107e ljep\u0161e od ru\u017eice.\u00ab \u00bbSkrivani lice jer j’ upeklo sunce.\u00ab \u00bbDa ti nisam grana na putu?\u00ab \u00bbAko sam, da se uklonim?\u00ab \u00bbJe l’ se krije\u0161, \u0161to me ne begcni\u0161e\u0161, il’ se boji\u0161 da ne hrupi dragi?\u00ab
\n\u00bbDragi do\u0161o \u2014 nema vis’ ko do\u0107i! Ne begcni\u0161e\u0161 li, a ti u bezistan pa proberi.\u00ab \u00bbProbiro sam sva\u0161ta dosta, al’ mi na te merak osta, jer si lijepa kita cvijeta, koja nije jo\u0161 nosila,
\npa si bejturana, koja nije jo\u0161 trgana, pa si stasa umiljata, kao da si nanizala od bisera
\ni od suhog zlata.\u00ab \u00bbTo je za me velika hvala, al’ poslu\u0161aj mojeg hala: otkad sam te upoznala, robom sam ti postala; ne mogu ni jesti ni piti ni pravo misliti, ve\u0107 samo tiho uzdi\u0161em, kao da du\u0161u izdi\u0161em\u00ab. \u00bbLanjska bajraniska! Slatka kad si taka! deder malo bli\u017ee kro\u010di, da ti vidim eme o\u010di i visoko tvoje \u010delo sjajno moje ogledalo. Da te smijeni po pasu spopasti, griskao bih te kao mi\u0161 kajasu, slatka reza\u0107ijo! Medom bih te hranio, u ka\u0161ici stopio, u \u0161e\u0107eru popio.\u00ab \u00bbAman! aman! pa po stari zeman, a ti pod sada\u0161nji plan,
\nu meni izgori d\u017ean, kao na vatri patlid\u017ean! Heni daje srce trenica, a no\u017e ledenica,
\nodmah bih se zbola,\u00bb \u00bbDeder, da vidim\u00ab i porinu kanat od soka\u010dnili vrata. Ona vrisnu i pobje\u017ee niz avliju. Premda je poslije opet vrata pritvorio, ipak se ona nije htjela povratiti. Kad je vidio daje \u010dekanje uzaludno, pode dalje, a kad bija\u0161e podaleko odmaknuo od njene ku\u0107e, \u010duje kako ona udara uz muzike i pjeva: <\/p>\n\u00bbNe a\u0161ikuj Mujo,
\nNe ve\u017ei sevdaha,
\nJere od sevdaha
\nGoreg jada nema.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nAko djevojka nije zadovoljna momkom koji je do\u0161ao da a\u0161ikuje, ili ako \u010deka svog dragoga, onda \u0107e se u razgovoru po\u010deti, kao bajagi, odazivati, a kad je momak zapita: \u00bbTko te to zove?\u00ab ona \u0107e: \u00bbZove me nana, da pitu kuham\u00ab \u2014 ili: \u00bbBoji se nana da ne hnipi dedo\u00ab itd. <\/p>\n
Ovako a\u0161ikuju momak i djevojka u Sarajevu. U drugim mjestima a\u0161ikuju isto tako, samo \u0161to nije svuda ista igra rije\u010dima. <\/p>\n
Kada momei vide da je jedan momak \u00bbcuru\u00ab zavolio i s njom a\u0161ikovati po\u010deo, pa da i ona njega voli, rijetko \u0107e joj drugi na a\u0161ikovanje do\u0107i, a da i do\u0111e bilo bi mu uzalud. Dok ne do\u0111e pravi, djevojka se ne\u0107e pokazati niti \u0107e mu na vrata iza\u0107i. Ako je on slu\u010dajno na vratima zate\u010de, ona \u0107e se, kako vidjesmo, izgovoriti sa nenom ili dedom ili kako druk\u010dije, samo da ne mora s njime a\u0161ikovati. <\/p>\n
Ima i takovih djevojaka koje ne mogu da sebi odaberu stalnoga momka, nego a\u0161ikuju sad s ovim sad s onim, kako im ve\u0107 koji na a\u0161ikovanje do\u0111e. Ako je takova djevojka lijepa, naravno je da \u0107e se u nju po vi\u0161e momaka zaljubiti, te joj na a\u0161ikovanje dolaziti. Ako se u isto vrijeme pred vratima ili ku\u0107om takove djevojke sastanu po dva, tri ili vi\u0161e momaka, ne\u0107e ni jedan da uzmakne, nego zametnu kavgu pa se \u010desto potuku i iskrvare, a bilo je ve\u0107 i mrtvih glava. <\/p>\n
Momci nose svojim djevojkama, a osobito ako su s njima dulje vremena a\u0161ikovali, razne darove kao smokve, partokole, naran\u010de, limunove, reza\u0107ije, gro\u017e\u0111ice i drugo koje\u0161ta. Djevojke opet daju momeima kite cvije\u0107a, gurabije, je\u010derme, \u010devrme i jabuke. Darove daju jedan drugomu ili iz ruke u ruku, ili ih \u0161alju po kakovom djetetu ili staroj neni, koja \u0107e kraj dara i kakovu poruku donijeti. \u010cim djevojka s momkom dulje a\u0161ikuje, tim je slobodnija, pa ne samo da mu daje darove, nego ga, ako prolazi pokraj njezine ku\u0107e i sama na a\u0161ikovanje zove. Rije\u010dima ga zovnuti ne mo\u017ee i ne smije, nego se hita na njega cvije\u0107em i jabukama: <\/p>\n
Mehemeda majka karala:
\n\u00bbMehemede \u017eiv ne bio u majke
\nOtkle tebi te tolike jabuke?
\nSve mi majko nabacale djevojke,
\nPonajvi\u0161u i najljep\u0161u Humusa.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nAko je momak lijep, dogodi se da se u njega i po koja udata \u017eena zaljubi, pa se i ona hita na njega jabukama: <\/p>\n
\u00bbNe fali se faljeni Alaga,
\nJa uranih rano u d\u017eamiju,
\nTvoja ljuba na vrati bija\u0161e,
\nSve se na me hita jabukama.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nKada momak sa djevojkom dugo a\u0161ikuje pa se vrlo vole ili ako su si ve\u0107 i rije\u010d zadali te se smatraju kao svoji, dolazi joj on ne samo petkom, nego i u druge dane na a\u0161ikovanje, ali u ku\u0107u ne smije dok nije djevojke vjen\u010dao. <\/p>\n
Djeca odli\u010dnih i uglednih roditelja ne a\u0161ikuju nikada; barem ne javno, nego se \u017eene i udaju ponajvi\u0161e posredovanjem rodica i drugih \u017eena ili na \u017eelju ili zapovijed svojih roditelja. Djevoja\u010dki roditelji nastoje pri tome da im se k\u0107i uda u \u0161to odli\u010dniju ku\u0107u, a momkov otac ne bi nipo\u0161to dozvolio da mu se sin o\u017eeni kakovom sirotom ili djevojkom niska roda, ili koja nije iz begovske ili aginske ku\u0107e. Pravilo je da begovski sinovi \u017eene begovske, a aginski aginske k\u0107eri. Kod toga ne pitaju roditelji mnogo da li im sin voli djevojku koju su oni odabrali, ili da H \u0107e djevojka ljubiti svog budu\u0107eg mu\u017ea. Zbog toga ima jo\u0161 i danas u begovskim i aginskim ku\u0107ama mnogo slu\u010dajeva da momak ne vidi djevojke dok je nije vjen\u010dao i u halva t sveo. To nam dokazuje i narodna pjesma: momkov otac zaprosio djevojku, a ona poru\u010duje momku da joj za jengibulu po\u0161alje Omerbegovicu, koja ju je tri puta vidjela, da ga njezin rod ne prevari i da mu drugu djevojku ne podmetne. <\/p>\n
\u00bbDrag dragane be\u017ee Mustaj-be\u017ee!
\nKada pojdu ki\u0107eni svatovi,
\nNe \u0161alji mi neznani jengija.
\nVe\u0107e strinu Omerbegovicu,
\nOna me je tri puta vidjela.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nDogodi se da se djevojka iznevjeri svomu dragomu pa da se s dmgim zaa\u0161ikuje. Po narodnoj pjesmi kune momak nevjernu djevojku: <\/p>\n
\u00bbAh Boga ti gizdava divojko,
\nKamo t’ vira, u putu te srila,
\nKamo t’ kletva, u dvoru te slegla?\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nI momak ostavi nekada djevojku, pa i ona njega kune: <\/p>\n
\u00bbSad na tebi zelena dolama,
\nA do sutra zelena travica.
\nSad na tebi bijela ko\u0161ulja,
\nA sutra ti bijel \u0107efin bio.
\nU ruci ti sedefli tambura,
\nA sutra ti ham pamuk metali.
\nSada jesi prid mojim pend\u017eerom,
\nSutra do podne prid d\u017eamijom bio.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nTe\u0161ka li je djevoja\u010dka kletva! Koga je jauklija, draga, uklela,
\ntoga \u0107e sjegurno i Bog kazniti:<\/p>\n\u00bbOd jada ga glava zabolila,
\nNa srda\u0161eu i umni ho\u0107e.
\nKad je bilo oko pola dana,
\nSvit prominu \u0160e\u0107er Salih-aga.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nAli ne samo da nevjerni momak trpi na ovome svijetu, nego nema ni u grobu mira. Majka ide na grob svome sinu \u0160e\u0107er Salih-agi, pa ga pita: <\/p>\n
\u00bbDrago dite \u0160e\u0107er Salih-aga,
\nJe li tebi crna zemlja te\u0161ka,
\nJe l’ t’ obi\u010dno u mubare\u0107 zemlji?
\nJesu li ti \u0161im\u0161ir daske te\u0161ke,
\nJe l’ se zemlja u o\u010di nasula?\u00ab
\nIz mezara ne\u0161to progovara:
\n\u00bbO Boga mi moja mila majko,
\nNije meni crna zemlja te\u0161ka,
\nJest obi\u010dno u mubare\u0107 zemlji.
\nNisu meni \u0161im\u0161ir daske te\u0161ke,
\nNije m’ se zemlja u o\u010di nasula,
\nTe\u0161ke su mi moje drage suze.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nIli: <\/p>\n
\u00bbDraga mi se u zmiju utvorila,
\nO\u010di pije, u per\u010din se krije.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nU najvi\u0161e slu\u010dajeva ljubav je izme\u0111u momka i djevojke stalna, pa obi\u010dno ni roditelji ne brane da im sin uzme ljubljenu djevojku i da je ku\u0107i dovede. Ako roditelji ne daju da momak o\u017eeni djevojku koju je on zavolio, ili ne dadu djevojci da po\u0111e za ljubljena momka, tuguje ona za njim: <\/p>\n
\u00bbIbro puce, pu\u010de moje srce,
\nTvoje za mnom, a moje za tobom.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nIli: <\/p>\n
\u00bbDok se s du\u0161om rastanula,
\nSto puta dragog spomenula.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nPo narodnoj pjesmi ljubav je izme\u0111u momka i djevojke tako velika, da oni jedno bez drugoga \u017eivjeti ne mogu, pa \u0107e rade i umrijeti nego da se jedno drugome iznevjeri. Roditelji su Muju silom o\u017eenili, silom mu i djevojku doveli. Kada je bilo uve\u010der poslije vjen\u010danja, uvedo\u0161e mlado\u017eenju u halvat, ali Mujo umjesto da ide djevojci, sjedne na \u00bbscpetli sanduke\u00ab, uzme \u00bbsedefli\u00ab tamburu i pjeva: <\/p>\n
\u00bbSada misli Hata Hadiagina,
\nDa ja ljubi puhli duvak skidam.
\nNe\u0107u, Hato, ti mi \u017eiva bila
\nl tako mi ti su\u0111ena bila.
\nOpet misli Hata Hadiagina,
\nDa ja ljubim prebijelo lice.
\nNe\u0107u, Hato, ti mi uva bila,
\nl tako mi ti su\u0111ena bila.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nIza. toga okrene se neljubljenoj djevojci, a sada svojoj \u017eeni, pa govori: <\/p>\n
\u00bbLipa ti si gizdava divojko,
\nl lip\u0161a si i bilja od Hate,
\nAli nisi mome srcu draga.
\nMila mije Hata Hadiagina.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nRekav\u0161i to uze \u00bbno\u017ee okovate\u00ab pa se ubije pred o\u010dima dovedene, a ncljubljene \u017eene: <\/p>\n
\u00bbPa s’ udari noiem u srda\u0161ce,
\nNa no\u017eu je srce izvadio
\nNa karmama bijele d\u017eigere.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nI djevojka ljubi dragoga, pa \u0107e i ona za njega umrijeti. Hate Had\u017eagina sjedi kod prozora, veze sitan vezak i misli na svoga Milju. Sjede\u0107i tako, pogleda na sokak i opazi sprovod. Ne\u0161to ju u srcu zazebe, pa upita svoju strinu: \u00bbKoga to nose?\u00ab Kad joj strina re\u010de, da je to Mujo \u010celebija, uhvati ona no\u017eice, koje su joj pri ruci bile: <\/p>\n
\u00bbPa s’ udari njima u srda\u0161ce,
\nNa njima je srce izvadila.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nLjubav ni smr\u0107u ne prestaje. Ljubavnici i u zemlji uzdi\u0161u jedno za drugim. Zato treba momka ukopati kraj ljubljene djevojke, da ini barem u zemlji bude lak\u0161e: <\/p>\n
\u00bbUporeda njiha ukopa\u0161e,
\nKroz mezare ruke promoli\u0161e.
\nMetnu\u0161e im u bijele ruke,
\nMetnu\u0161e im crvene jabuke,
\nKad se prenu nek se poigraju.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nNa grobovima onih koji su od ljubavi umrli ni\u010de cvije\u0107e i drve\u0107e. Kada su drugoga jutra po\u0161le \u00bbdvi \u017ealosne majke\u00ab, majka Mujina i Hatina, na grob svoje djece, vide da je nad grobom Muje nikla borika, na grobu Hate ni\u017eica: <\/p>\n
\u00bb Vi\u0161e Muje zelena borika,
\nVi\u0161e Hate rumena ru\u017eica.
\nBorika se oko ru\u017ee vija,
\nKano Mujo oko uve Hate,
\nA ruta se oko bora vija,
\nKano Hata oko \u017eivog Muje.\u00ab<\/em><\/p><\/blockquote>\nAko roditelji brane k\u0107eri da pode za momka koga ona voli i s kojim je dulje vremena, bilo javno ili tajno a\u0161ikovala, ili mu se obe\u0107ala dogovori se s njim ili usmeno ili po kakovoj pouzdanoj \u017eeni o otmici.38 U stanoviti dan i odre\u0111eni sat, obi\u010dno u gluho doba no\u0107i, ode djevojka sa sudima na vrelo, kao da \u0107e vode zagrabiti. Kod vrela do\u010deka je dragi sa nekoliko svojih jarana, drugova, i odvede je svojoj ku\u0107i. Ako na djevojku paze pa ona ne mo\u017ee da iz ku\u0107e iza\u0111e, pozove momak nekoliko pouzdanih drugova da mu budu pri ruci, ako se u nevolji nade, i do\u0111e u ure\u010deni dan i sat u avliju djevojke. <\/p>\n
Dotle je i djevojka pribrala ne\u0161to svoga ruha i nakita i \u010deka u tnuci, u strahu i brizi, kada \u0107e joj dragi do\u0107i. Kada je on do\u0161ao, baca kamen\u010di\u0107e ili zemlju na dragine prozore. Djevojka otvori polagano prozor i dobaci momku najprije svoje ruho i nakit, a onda sama iza\u0111e. Ako je ku\u0107a na boj, prisloni momak ljestve na prozor, a ona se po njima spusti na zemlju. <\/p>\n
Kako je pogibeljno i\u0107i u otmicu, pripovijeda nam Fejzi-beg u \u00bbZborniku za narodni \u017eivot i obi\u010daje ju\u017enih Slavena\u00ab, koji je i sam u jednoj otmici sudjelovao. Evo \u0161to nam on pripovijeda: \u00bbPrije dvije godine imao sam sre\u0107u, koju si vi\u0161e ne bih \u017eelio, da vidim kako cura pribjegne. <\/p>\n
Po\u0161ao ja s jednim mojim prijateljem s poslom u Bosanski Petrovac na dernek, va\u0161ar, a s nama se uputi i jedan od mojih ro\u0111aka, da i on osejri, vidi, taj \u010duveni dernek petrova\u010dki. Moj je prijatelj bio u bli\u017enjem rodu s nekim begom Kulenovi\u0107eni pa je, \u010dim snio stigli u Petrovac, odmah krenuo ku\u0107i toga bega skupa s mojim ro\u0111akom, jer se je moj ro\u0111ak, bar kako veli, dobro poznavao s begom, a valjda je i znao da beg ima k\u0107erku na zahvalu, pa je za hator nje postao musafironi njezinoga oca, a ja sam oti\u0161ao u \u00bbbabinu ku\u0107u\u00ab, u han. Svaki bi mi dan pripovijedao \u0161to mu se te no\u0107i dogodilo a\u0161ikuju\u0107i. Jedno\u0107 se prestra\u0161io od njezinog babe, drugi put od sluge, tre\u0107i put je ne\u0161to klapnulo itd. <\/p>\n
Jedne no\u0107i pomoli se moj ro\u0111ak sav u znoju i goloj vodi: \u00bbUstaj ako Boga zna\u0161! Eno cure, \u010deka na vratima. Ja sam joj zado vjeru da \u0107u je no\u0107as izvesti pa kad bih glavom platio!\u00ab <\/p>\n
Meni stado\u0161e o\u010di od \u010duda, a on me zgrabi za ruku i povu\u010de za sobom. Ja mu po\u010dnem razlagati kako je to preve\u0107 naglo i opasno, ali on me ne htjede ni da \u010duje. Vidiv ja da je sve za badava \u0161to ja zube tupim, pokorim se sili i do\u0111emo do begova dvora. U\u0111emo u avliju. Avlija \u0161iroka kao polje, mjesec bija\u0161e za\u0161o za oblak, pa u onoj sumra\u010dini \u010dini mi se, \u0161to god ugledam, daje kakav ljudski stvor koji \u0107e nas iznenada napasti. Ina\u010de je vladala mrtva ti\u0161ina. U ku\u0107i ne bija\u0161e svjetla, znak daje sve pospalo. <\/p>\n
Mi prije\u0111emo preko avlije, \u0161uljaju\u0107i se, kao da smo do\u0161li na robiju. Sve mi je kapa rasla od straha, a zub o zub udarao, kao da me je spopala trostnika groznica. <\/p>\n
Kad smo pre\u0161li preko avlije, do\u0111emo do jednih vrata\u0161ca koja su vodila u harem. Cura je za vratima \u010dekala. \u010cim je moj ro\u0111ak zovnu, odmah se ukaza zavijena, a uz nju, mislim, hizme\u0107arica, ili a\u0161\u010di kaduna. Ja po obi\u010daju stani darujem, a ona mi u teslimi, preda, djevojku i odmah se br\u017ee-bolje povrati u ku\u0107u. Ja uzmem mladu ispod ruke i povedem je preko avlije do soka\u010dinije vrata. Mi se tako \u0161uljasmo, kad se najedanput ukaza pred nama nekakva krupna Ijudeskara i meni se u\u010dini u onom strahu daje glavom nebo podbo\u010dila. Ja stanem kao ukopan, a moj ro\u0111ak, koji ida\u0161e za nama sa golim dugijem no\u017eem u ruci, sko\u010di pred tu neman i re\u010de: \u00bbStojane! dina mi ti pare valjati ne\u0107e!\u00ab Stojan ne re\u010de ni\u0161ta, a on mu ne\u0161ta izvadi i stisne u ruku: \u00bbIdi, probudi Sulju i pomozi mi izvesti konje iz podnima\u00ab, \u2014 a na to mu opet ne\u0161ta kljuknu u ruku: \u00bbNe boj se, be\u017ee, sve \u0107e dobro biti\u00ab. Ja i mlada stajasmo kao okamenjeni. Stojan obukao \u010darape konjima na noge, pa ih vodi preko avlije. Bit \u0107e da mu to nije prvina. Konji bijahu upregnuti i mi se br\u017ee-bolje popesmo na kola. Jurili smo: kud je brdu \u2014 kasom, a kud strmo i ravan, tuda skokom, dok ne dodosmo negdje pred zoni u Klju\u010d, \u0161est sabata od Petrovca. Ja sam se jo\u0161 isti dan vratio u Petrovac, a ro\u0111ak je tu predanio i do\u010dekao svatove koji su \u010dak iz Varcar-Vakufa i\u0161li pred njega i preksutradan pjevaju\u0107i i pu\u0161karaju\u0107i dopratili ih do njihovoga dvora. <\/p>\n
S po\u010detka se nekoliko dana ljutili mladini roditelji \u0161to je oti\u0161la bez njihovog izuna, dozvole, ali kasnije, kao \u0161to to obi\u010dno biva, su se izmirili.\u00ab <\/p>\n
Otmice nijesu danas vi\u0161e toliko u obi\u010daju kao u prija\u0161nja vremena, kada je skoro svaki momak, makar i pro forma, morao da ugrabi djevojku, ali nijesu ni odvi\u0161e rijetke, i zato se vi\u0161e puta \u010duje da je ovaj ili onaj momak oteo ovu ili onu djevojku. Djevoj\u010dini se roditelji dugo ljute na svoga novoga zeta i na neposlu\u0161nu k\u0107erku, te im ne smiju zadugo ni on ni ona na o\u010di; ali napokon popuste, pa se pomire s njima. <\/p>\n
Ako momkovi roditelji ne dozvole da ini sin uzme djevojku koju je zavolio, dogodi se da iza\u0111e iz o\u010deve ku\u0107e i da po\u010dne novo gospodarstvo. Ako mu sada otac ne da njegovoga dijela, mu\u010di se kako zna da prehrani sebe i svoju \u017eenu. <\/p>\n
Ima slu\u010dajeva da se momak zaljubi u djevojku, a ona ne\u0107e ni da \u010duje o njemu, jer ga ne voli, ili jer je niska roda, ili jer je lola, i ina\u010de lo\u0161a glasa. U tom slu\u010daju vreba momak na djevojku, pa ako mu se desi prilika da je uvreba gdje na zgodnom mjestu, on ju, ili sam ili uz pomo\u0107 koga druga, zgrabi u nani\u010daj i ku\u0107i odnese. Ako tako ne ide, nastoji on u sporazumu sa svojom materom da njezina mati do\u0111e sa djevojkom njegovoj materi u posjete. Onda on jednostavno djevojku zaustavi i ne da joj da iz ku\u0107e iza\u0111e. Ako ni to ne uspije, gleda da je gdje na sokaku uvreba, pa joj raspara dimije. To dodu\u0161e ne\u0107e u\u010diniti nijedan po\u0161ten momak, jer je to u o\u010dima Muslimana najve\u0107a prostota, a osim toga je takav \u010din ka\u017enjiv po \u0161erijatu sa zatvorom do tri godine, ali je onaj momak svoju svrhu polu\u010dio, djevojka je pod \u00bbmahanom\u00ab i roditelji mu je, ho\u0107e\u0161-ne\u0107e\u0161, moraju dati jer se takova djevojka vi\u0161e udati ne mo\u017ee. <\/p>\n
Ako je momak ili djevojka, ili oboje iz kakove ugledne, begovske ili aginske ku\u0107e, ne usu\u0111uje se on oteti djevojke, niti ona smije da k njemu prebjegne, jer bi to bila sramota ne samo za njih nego i za njihove roditelje, ali se ipak po koji put i taki slu\u010daj desi. Momak odli\u010dnih roditelja obi\u010dno poslu\u0161a svoje roditelje i uzme za \u017eenu onu djevojku koju su mu oni odabrali, a djevojka polazi, ako i ne draga srca, za momka koga su joj odredili. Da djeca odli\u010dnih roditelja i u takvim stvarima slu\u0161aju svoje roditelje, uzrokom je prije svega dobar ku\u0107ni uzgoj, zatim ljubav i du\u017eno po\u0161tovanje naspram oca i majke, te obzir na odli\u010dni rod, a napokon i strah da ih otac ne razba\u0161tini, jer je on neograni\u010deni gospodar svoga dobra pa ga mo\u017ee ostaviti bilo d\u017eamiji ili vakufu, bilo komu drugomu. <\/p>\n
\u017divot i obi\u010daji muslimana u BiH<\/em>, Sarajevo, Dobra knjiga, 2009<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
A\u0161ikovanje, ah to a\u0161ikovanje? Ima li i\u0161ta idealnijeg i ugodnijeg od ad a\u0161ikovanja! Doba, kada je \u010dovjek kao mladi\u0107 za pogled ljubljene djevojke \u017ertvovao dane i no\u0107i, kada nije imao drugih misli ni \u017eelja nego da vidi caricu srca svoga i da \u010duje milu rije\u010d njezinu. Nikad se ne zaboravlja. Dani kada ga je nje\u017eni stiskaj dragine ruke, slatki posmjeh […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[143],"tags":[],"class_list":["post-1081","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-6-no-4-2011-october","contributor-antun-hangi","volume-6-no-4-2011-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1081","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1081"}],"version-history":[{"count":30,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1081\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1365,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1081\/revisions\/1365"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1081"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1081"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1081"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}