Kirka
sebiljandricmak-dizdar

Kirka

Ona odavno eno glasno već pjeva

A ne znamo zapravo ni ko je ni šta je

I kad pojedemo dobro pečene kolače i slasne
Koje nam sama mijesi i služi
Bičemo pretvoreni u lavove vukove svinje
Životinje divlje bez njigove divljine

Zadržaćemo sve ono što nas inače krasi
Ljudska pristojnost Hrabrost trenutnu
Kičmu savitljivu I još onu kukavnu nadu

Bičemo pretvoreni u njuškala
Bez značaja i užitka
Koje će zvati imenom našim
Kakvo je sada

Al treba znati da ovo je kopno
Na kome i od nedavno nikli

U nicanju trava podnožnih snaga je
Treba znati

Što žive krupan plod Za cvijet
Za smrt ne samo

Opašimo se čvrsto travama ovim braćo
Jer mi smo dubkom u njima

I u maču ovom čije gromolje sočne
Rodila je zemlja
Ista

U maču kad se potegne u pravi ćas
I u pravu svrhu

I eto sve tako
Pomiješano sa pravom mjerom lukavosti
Dovodi u juriš jedva primjetan
Al dobro sračunat i signuran
Do uzmaka dovodi savršenstva izlišnog
Za koji znaš savršena izlišnost da je

Dolazi zakletva onog ko osvojen je
I život nenadno lijep na kome zavide
I bogovi Ti koji su mnogo mudri
I mnogo griješni

Na kraju


Modra Rijeka, Sarajevo-Publishing, 52-53

Creative Commons License
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.

ISSN: #1931-4965 // © 2006-2019 Duh Bosne