Svu noć je padala kiša da bi jutros
osvanuo prvi snijeg. Zato je u buffetu
ugodno: možeš srkati toplu kavu i
gledati kroz izlog na ulicu. Bjelina
potcrtava oblike, pokrete, finu dnevnu
mehaniku. Tu u bašti, gdje je ljetos bio
razapet ogromni video-ekran, ostao je
prazan čelični ram. U kadru, sasvim
slučajnom, zima: oblak pare iz
hotelske kuhinje, bijeli golf u rikvercu
auspuhom raspršuje jato golubova,
starica sa crvenim cekerom se kradom
otklizuje na pločniku, tramvaji se
mimoilaze pred kasarnom i, sasvim
u kutu, neko pokunjeno dijete.

Namotava se vrpca dana, sama od sebe, bez
vidljivog napora. Zamišljaš je beskonačnom.
Na trenutak zaboraviš da još samo teža tvog
vlastitog oka i prazni čelični ram
drže tvoju zemlju na okupu.

© 2008 Saša Skenderija

The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.