Dakle, Bosna je izgubljena?
mak-dizdarsebiljandric

Dakle, Bosna je izgubljena?

(Za Sarajevo, za Bosnu)

(TV intervju: Pitanje: “Dakle, Bosna je izgubljena, Gospodine Sekretaru?” Odgovor: “O, ne, ne; mi cinimo sve sto mozemo; ne, ne…” – Proljeće 1993.)

Okrećem se natrag (pun gnjeva?)
i jasno vidim: da, Bosna je dakle izgubljena!
Izgubljena u zapletenoj bodljikavoj žici dobre volje,
globalne ljubavi i kozmičkog reda,
izgubljena u pragmatičnim izdajstvima,
u maglama političke ispravnosti,
u strahu i u suzama i globalnim sumnjičenjima,
u globalnim plemenskim “drevnim mržnjama,”
u Londonu, u Parizu, Washingtonu, Ženevi,
u obećanjima, i burzovnim akcijama i koncesijama…
Izgubljena i nadjena, nadjena pa izgubljena:
Razorena—puki san, iluzija, obećanje?
Razastrta po pregovaračkim i koktel stolovima –
Puki artikal, martini, roba za prodaju, zalog…
Vrisak, koji u komadiće kida svijet,
Hroptanje, koje se jedva čuje u susjednoj sobi!

Da, MI činimo SVE što možemo, i još više… još više…

Kakvo li je to samo pitanje!
Naravno da je Bosna izgubljena!
Naravno—Bosne su uvijek izgubljene!

Prvobitno ovjavljenu u Grand Valley Review, Vol. IX, Fall 1993, p. 21

© 2007 Ivo Šoljan

Creative Commons License
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.

ISSN: #1931-4965 // © 2006-2018 Duh Bosne