Djevojke moje mladosti
mak-dizdarsebiljandric

Djevojke moje mladosti

Djevojke moje mladosti, nausikaje
Djevojke moje mladosti, dijane, danaje, lolite
imaju tek četerdeset, a već sijede kose, izborana
čela, smeđurane ruke
te »ladylike za šivaćim strojevima«
Mnoga od njih već je ogrubjela,već zaboravila ljubav
kao što se zaboravi strani jezik

Djevojke moje mladosti, rute i sulamke
Djevojke moje mladosti, primorkinje vile
imaju velike i prazne oči
Sve svoje suze one su isplakale
A bile su kao stvorene za nevjerstva, sestre estere i judite

Sva svoja nevjerstva one su potrošile
u skloništima, u podrumima, u redovima za kruh
sve svoje grešne misli one su darovale mrtvacima
Ponekad u prolazu mi se nasmiješe
al više brižno, kao majka nerazumnom djetetu
Kad im, onako uz kavu, spomenem propuštene mogućnosti
kažu: ti si otišao, i tebi je do toga. Ti ne znaš kako je
kad ogugla se na sve
Kad zima rađa svoje čedo

Njihove teške kose ponekad mrsim u snovima
Njihove gorde stražnjice dodirujem šuštajem svile
Njihove male grudi nježno prekrivam dlanovima
i pomislim: zaboga, za deset godina sve one će biti mrtve

Brzo će poumirati te boginje moje mladosti,
skršene ratom, glađu i suzama
te penelope bez prosaca, nevjestice ugaslog osmijeha
Ti davni nedostupni i tajanstveni bunari užitka
te antigone što zazivaju prazninu, prazninu bez nade
prazninu bez odjeka

Published with permission of the author – © 2007 Mile Stojić

Creative Commons License
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.

ISSN: #1931-4965 // © 2006-2018 Duh Bosne