SVEČANA NOĆ
andricmak-dizdarsebilj

SVEČANA NOĆ

–  Jeste li čuli kako je danas oko podne dunuo vjetar s dalekih planina koje leže još u dubokom snijegu?

Noćas je svečana noć. Noćas se bude voćke, noćas se budi drveće iz svog zimskog sna i mirovanja.

Bencion se okrenu ženi . – Otvori prozor, molim te, – rekao je.

Majka je ustala i polako otvorila jedno krilo, a zatim drugo. Djeca su gledala, zadržavala dah i čekala šta će sad da bude, šta će otac dalje da priča. Svake godine izgleda im ova priča kao nova i sve čudesnija i kao da joj otac dodaje uvijek ponešto novo.

– Osluhnite na otvoren prozor, djeco – rekao je. – Osluhnite da čujete kako se drveće budi. Slušajte. Srca počinju da kucaju nanovo, da kucaju kao i srca u časovnicima. Kuca srce i u drveća, ali kuca nečujno, ne čuje se uhom, samo se osjeća dušom. Osluhnite, čuje se kako počinju sokovi da šikaju ozdo iz dubokog korijenja.

Slušajte, djeco, kako se drveće budi.

Djeca su mirovala kao očarana očevim glasom. Nijedno se nije pomicalo na svom sjedištu. U sobi je bilo toplo i tiho. Na otvoren prozor ulazio je svjež, prohladan vazduh. U okrugloj peći pucketala je vatra.

-Osluhnite! – rekao je opet otac.

Djeca su nagnula jedno uho prema prozoru. Slušala su. Slušala su kao da slušaju čarobnu svirku koja je dopirala odnekud iz daljine.

Napolju je vladala tišina februarske noći.

-Čujete li? – prekinuo je otac tišinu.

Javila se Lejka.

-Ja čujem…čujem… kako se rascvjetala ruža ispod prozora… Čujem i kako zuje pčele…

Lejkini obrazi su bili rumeni i sjajni kad je to rekla.

Majka je pomakla blago ruku, obuhvatila djevojčicu i privila je uza se. – Srce moje! –  šapnula je, a na oči joj udariše suze.

-Da, čuje se – rekao je odmah zatim i otac. – Čuje se: cvjetovi se rascvjetavaju, beharaju jabuke i kruške, bademi i kajsije, trešnje i višnje, limunovi i narandže, šume topli vjetrovi u lišću i raznose mirise. Osluhnite, to se čuje pjesma sokova koji su danas šiknuli iz srca probuđenih voćaka.

Zatvorićemo sad prozor. Okusite, djeco, od svakog voća, zaželite ga da bi drveće koje se probudilo čulo vaše želje. Vašim željama neće moći odoljeti.

 

Preuzeto iz: Riječi Benciona Albaharija, Isak Samokovlija.

Odlomak: Serbo-Croatian Reading Passages by Slavna Babić (Beograd: Kolarčev Narodni Univerzitet, 1983), 110-111.

Creative Commons License
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.

ISSN: #1931-4965 // © 2006-2019 Duh Bosne