POZIV
mak-dizdarsebiljandric

POZIV

A sada
hajdemo konačno

sada
pođimo jasno

u onaj
hod nevidovni

konačno
sada
tamo

tu je u torbi
hljeb i
kamen

tu je nož
i srce

hajdemo

pođimo tamo
gdje ne znamo sjećanjem
da ikada smo
i ičim bili

odakle smo tamo
zaista odavno
u sebe ovakve došli

u sebe ovakve
kakvi se nismo
ni skrili
ni snili

na duboko oranje bez pluga
i žitku sjetvu

tamo gdje je već uzorano
ono što nikad

orano nije

gdje je već posijano
bez sijača tamo

hajdemo

tamo gdje plodovi vise
ispod same ruke

i žetva nije samo
u rukama žrtvenika

pođimo onamo
gdje grobovi su

dovoljno romantični
i stravični
dovoljno

bez motike uvijek
iskopani za nas

tamo gdje se ne licitira

(u ušima zuji još mi
glas onog roga one trube

dumbara još odjek doboša onog
među bubnjićima brda

ljepilo je svježe još
na plakatima

a spikeri su ostali
ono što su bili

revnosni na dužnosti
i za svaku pohvalu)

 

Objavljeno uz dozvolu Fondacije Maka Dizdara

Creative Commons License
The preceding text is copyright of the author and/or translator and is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.

ISSN: #1931-4965 // © 2006-2018 Duh Bosne