dok hodamo kroz šumski tunel iznad nas visi nepokretno decembarsko nebo škilje zvijezde kroz spletove krošnji u sedam sati navečer ledene igle na grabovim ograncima otpadaju i lome se po nataloženom lišću puše jugo sjećam […]
u Sarajevu april je zaista najokrutniji mjesec gdje se miješa fantastika i horor u retortama tijelâ duhovi vise u zraku, duhovi literarne šizofrenije samo ih trebaš uzbrati, te tužne grozdove vasionâ zašto ćeš plaćati vlastitom […]
živim onkraj svih stvari ne pripadam izmima, niti sam izašao ispod nečijeg šinjela najviše mrzim književne večeri i festivale tu osjećam svu tugu kako se nataloži u ljudima sediment beskoristan, osim za umjetnost živim onkraj […]
to je moja rijeka u njoj sam se prepoznao tamo gdje su gusti šaševi pletenice sedrenih nimfi što u augustu, kad padne vodostaj, pokazuju svoja bedra po kojima hodaju užareni kupači dok madžar prska zrakom […]
